Wake me up when september ends…

I zar sam sebičan ako ti poslije svega ne poželim dobro? Sto sam najslađih ugriza sna odbacio i odrekao se hiljadu godina da bih patio.I opet bih gazio istim barama sa ništa čistijim i čitavijim stopalima.Opet duvao u dlanove poslije hladnih trenutaka,gdje sam ljubeći vatru spalio i ono malo grubosti,tako veliki,a manji od pogleda ili…

Nastavi čitanje →

Budi moja voda…

Luonotar je uvijek bila sama na pustoj plaži u uvali, združena sa suncem i morem. Prilazila je tankoj, lelujavoj vodi na obali,dodirivala je nogom i rukom,puštajući da je ljube uzdrhtali talasi, a onda, nevjerna moru, lijegala na pijesak i prepuštala se sunčevim poljupcima. Divna sipa, sa četiri prekrasna kraka. Morska zvijezda rasturena u ljepoti. Luonotar…

Nastavi čitanje →

Ja nisam tu…Nisam tamo ni tu…

Smanjli smo potrebe do granice apsurda. Ja i ti,udišemo dah neizmjenično,jednom ti,jednom ja grabimo šakama boje i šaramo ledja onom drugom.Spuštam prste niz tvoja ledja,duž kičme osjetim kvržice,braniš se od sladostrasti.Neka ti moje jagodice obećaju nikad grubost,a ako spustim usne da ujedem,ljubiću,ako stegnem šake oko tvojih ramena,spustiću ih da dodirnem tvoje dlanove.Nadaj se jagnjetu tamo…

Nastavi čitanje →

Čovjek koji je plakao…

Otresao sam prašinu sa starih sandala.Navukavši ih tek na nožne prste,slatko se nasmijah.Ti veliki Dječače,nosio si ih veselo i satima trčao izderanih koljena i slupanog čela.Otvorih album,par minuta gledao sam svoj život u iskrzanim svilenim trakama.izgledam kao odveć suva mumija u zavojima koji vise na sve strane jer nema dovoljno platna da se povijem nježno…

Nastavi čitanje →

Ručali smo meso…

Kao mladunci vuka u paru otkrivamo čari zajedništva i uzajamnog udisanja.Grizemo se u tvrdoglavosti i obijesti sopstvenog podivljalog uma u poletu.Volim tu vatru u krvi i vlažne uzdahe,vatru u krvi dok ti nanosim bil…Želim prodrijeti duboko u tebe,u tvoj um,najgore,manijakalno,psihotično.A imaš ga i previše.Pusti da sa tvoje kože ispare otrovi i pusti da osjetim ukus…

Nastavi čitanje →

Oda Životinjstvu

Spisateljski libido,nedostajući faktor.Kao preuzbuđen tinejdžer u nemogućstvu održavanja erekcije,izgubljen i zanesen svojim mislima,gubim pramenove koje maloprije osjetih u prstima,u nozdrvama.I sad ležim mokar u pogubljenim smislovima,najradiji da ohladim glavu bacajući riječi da se zauvijek izgube iz moje glave,uguše u ovim redovima.I stojim sa olovkom u živom pijesku nemoćan da mrdnem,previše uplašen da bih uzdrmao zgrčene…

Nastavi čitanje →

Sizifovski osmijeh…

Svaki sljedeći korak sve je klizaviji…Zemlja se osipa,kamen po kamen padaju sve prošle riječi i principi na kojima ljudi tvrde da su utemeljeni.To ti onda ubije volju da guraš,nego sjedneš i pustiš da kamen tvoja leđa drže u mjestu.Shvatiš da ispaštaš zbog svoje žrtve,i svojih stremljenja koja se mimoilaze sa čeličnim šinama mediokriteta.Smiješ se svojoj…

Nastavi čitanje →

Uvek ce nas primiti u …

Želim čuti harmoniju sna,upamtiti disanjei posljednju sliku ranjene svijesti.Uvijek se izgubim u pejzažima koji prolijeću,proputujem sve ne vidjevši ništa.Ujutru samo znam da mi je koža tamna,prsti slani a oči krvave.Dok ih potapam u šaci hladne vode,dižem sviju glavu i vidim da sam opet u sviejtu sprženog uma.U autobisu se ugušim u ljudima,stopim se u sjenku,i…

Nastavi čitanje →

Opet sam tu,sa kapuljačom od bijesa hodam blatnjavim,mokrim ulicama.Tu i tamo opsujem hladne prste na nogama i nastavim pljuskati nervozne poglede po mrtvom gradu.Opet su me zgazili… Tražim žrtve za svoj bol,ali nalazim samo blijede slike nekih dalekih iznemoglih staraca koje su njihovi padovi dovoljno umorili,pa im ne treba i moj teret.Naposljetku,jedino su mi blizu…

Nastavi čitanje →